Zatvaram blog...
Dragi moji ljudi, pa vrijeme je da se krene....Idem ja..nekom ću falit, nekom neću, al jbg tako život ide dok joooj..teško mi je reć heh...ugl...
zatvaram blog i sljedeći put ću napisat oproštanju pjesmu...
LOVE YA ALL!!!
The funeral
OVO JE ZA OSOBU KOJE JE UMRLA I TO ME JE JAKO POGODILO U SRCU...mislim da si nikad neću moć si oprostit...nemogu je još pustiti...osjećam da je još među živima...kao i moj dragi prijatelj...Jasna, Slaven uvijek čete bit u našim srcima...
Gotovo sam mogla osjetiti kako zatvaram oči,
osjećala sam krv kako prolazi žilom kroz vrat.
......palice su pale na pod.......
a uši sam pokrila s rukama zbog nepodnošlive buke...
set bubnjeva činio mi se ogromnim dok sam sjedila skupljena....
neprestano sam ponavljala "volim te...vrati mi se..."
..........ušao je on..........
.........pritrčao je...........
pao je na koljena grleči me svu u suzama....
....čvrsto me držao u svom naručju.....
a ja sam se bojala ispustiti njegovo tijelo.
....Molio me da se smirim...
preklinjao je da mi pomogne...
počela me probuditi razorna bol u trbuhu...
...odgurnula sam ga...
...usljedio je bolni vrisak...
"ne,ne.ne!!"
…Našla sam se na grobu…
ali je sve oko mene bilo popločeno…
…ispred mene je stajao njezin ljes…
Ugledala sam njezinu obitelj s jedne strane…
…s druge strane je stajala je njena “druga obitelj”…
…Predvodio je njihov učitelj…
…nisam ih poznavala…
…niti sam ih dobro vidjelo…
…nije mi bilo bitno…
…ljes je bio otvoren…
…vidjela sam nju…
…to anđeosko lice…
Nježno sam joj šaputala…
“I love you my Princess of Desert,
You’ve become immortal
…now you are free…
Just remember
There is nothing that can tear us apart…
NOT EVEN DEATH
As once I gave you my heart…
…I can finaly follow it…
…it’s my way back home”…
Ljes je bio spušten u zemlju…
…ispustila sam crvenu ružu…
…točno na njega…
…zalila sam je suzama…
…suzama pretvorenim u pijesak njene pustinje…
…samo ti razumiješ značenje ovog sna…
…samo ti razumiješ značenje crvene ruže…
… volim te, volim te…
Smrt je kraj života...
Smrt je kraj života.
Svako živo biće mora umrijeti.
Jedni prije.
Drugi kasnije.
Jedni umiru zbog bolesti.
Drugi zbog ratova.
Jedni umiru stari.
Drugi mladi.
Ali za neke jednostavno nemogu naći razlog smrti.
I pitam se...
Svi mi pričaju o Njemu.
O Njegovoj velikoj dobroti i milosti
Da On uistinu postoji
Ja ne mogu reći.
Htjela bih vjerovati
Ali ne uspjevam.
Jer svaki put kad vidim lice anđela
Shvatim da Boga nema
Jer da ga ima
Taj anđeo bi sada bio s nama..
Lutka bez osjećaja...
Bila sam ko lutka bez osjećaja za nega i znam da
od ove tuge ljeka mi nema, puklo bi srce i da je stijena jer on mene ne voli...
to je tako bolno kada nekoga tako silno voliš i znaš da nikad više neće biti tvoj...Bila sam za njega ko lutka bez osjećaja, jednostavno nije ga bilo briga...
Da ga pitam jel bi umro za mene, on bi reko NE,
Da ga pitam jel jel me voliš, on bi reko NE,
Ma da ga samo bilo kako pitam...znam već njegove odgovore....
i ostaje samo jedna mala djevojčica...ljepa ko lutka..."bez" osjećaja...
jednostavno bih ga mogla ubiti...zbog tolke boli koju joj je nanjeo, al ona mu
glupava oprašta...i dalje joj bol nanese ma boli ga to za nju jel misli da je samo lutka bez osjećaja...no naravno nitko ne pita za ljepe lutkice "bez" osjećaja kaj one osjećaju...nitko, jer su uvijek ljepe i nasmiješene i nitko im ne vidi kakvu veliku bol skrivaju...i jednostavno bi htjele pobjeći...daleko od
bolne ljubavi...
Dalje od svijeta
Željela bih samo na tren da se maknem od mojih muka
Od drugih nesreća...
Od dječijih suza...
Od zlih ljudi koji su me natjerali ovo što sam postala...
Željela bih biti na tren nevidljiva, na
Tren zaboravljena.
Jeli jedino rješenje pobjeći?
Ne, moramo to trpiti.
Željela bih odletiti daleko odavdje...tako daleko
I tako visoko da bi ptice jedva letjele...
Želim biti dalje od svijeta...napravila sam svoj vlastiti
Svijet da bobjegnem od stvarnosti...zamisli da u njemu ima samo ljubav, i
ne postoji tuga, prevara, muka...a
Moja ljubav me ostavila u samoći...
...još jedan razlog da se maknem od svijeta.
Želim dalje od svijeta...što dalje
I bila bih najsretnija osoba jer bi bila dalje od svijeta...
Djeca onkologije
Svi su bili mladi i radovali se životu. Živjeli su u rani i htjeli doživjeti stotu.
No bolest teška im duše pokidala, mislilli su :"to je neka pogreška"
i gledali kako snove kako se ruše.
Neki su ostali, neki su se predali crnome, teškome mraku.
A oni što su još ostali žive vječno u dubokom strahu.
Svi oni su sanjali o ljubavi, o mladosti, o izlascima no znali još nisu
da se sjenka smrti nadvila nad njima.
A mladež zdravih tijela svatila nije pokušala, a možda nije ni htjela...
već se samo sljepom pravila.
Svi su se nadali, da će im jednom biti bolje, ali ipak su u duši plakali jer njihovo tijelo nije imalo ni snage ni volje.
Oni koji su još živi, izdani skoro od svih pitaju se ŠTO SU ONI SKRIVILI???
I u samoći zapisuju po neki stih i pitaju druge pa čak i Boga, zašto
nemaju više od života svoga?
I zašto se drugi smiju,
a oni svoju mladost u tuzi kriju...
Moulin Rouge
Bila je to godina 1900. Bio je jedan mladić koji se zvao Christian, odputovao je iz Londona do Pariza i došao u jedno selce Montmartre...do centra pakla...Moulin Rouge...On je bio pisac, priča je o ljubavi i o ženi koju voli...Satine. No jednoga dana je s svojim susjedima, koji su ga zvali "djaca revoluvije" preuređivao "Spectacular Spectacular" jer bi tako mogao ući u Moulin Rouge predstavit se kao vojvoda i tako bi mogao upoznati Satine-najljepšu kurtizanku u Moulin Rougu.
Vođa Moulun Rouga je bio Zidler, Satine mu je bila miljenica u Moulin Rougu. Satine je očarala Christiana, al za to vrijeme ona se trebala naći s pravim vojvodom koji joj je obećao da ako spava s njim jednu noć da će biti najbogatija glumica i da više nece biti kurtizanka i da će Moulin Rouge biti kazalište, a umjesto njega je zamijenila siromašnog pisca...I Christian se zaljubio u Satine,a ona je prvi put osjetila i razumjela značanje riječi LJUBAV, no kad je više provodila vrijeme s Christianom, vojvoda se uništio od bijesa, od ljubomore...htjeo je Satine samo za sebe, on ju je opsjedao...I tako je natjerao Zidlera da mu daMoulin Rouge pod vlašću, ali kad je vojvoda vidio Satine da provede mnogo vremena s tip piscem, on je odlučio da če ga ubiti ako ju ne ostavi...i tako je Satine to čula...nije mogla sebi doći kad je ćula da život bez Christiana bi bio nemoguć. I tako je upotrijebila svoj dar da ga spasi a to jedino može biti GLUMA...Ali na njenu veliku žalost...ona je umirala od sušice...srce joj se slamalo....pogotovo kad je vidjela Christiana u bijesu kad ga je ostavljala...morala je...nije joj bilo druge...
I došao je taj dan,kada svi snovi umiru, kada je morala prekoračit na pozornicu...kada je morala glumiti da je sve u redu,al nije...unutra ju je tuga ubijala...kad je nastupala Christian se zaleti i govorio je tako ljepo da Satine nije mogla idržati i ptrčala usred nastupa Christianu, a vojvoda je poludio...uzeo pištolj i htjeo zapucati,a publika u šoku...vojvoda je na kraju otišao...odustao je od borbe...ali Satini je pozlilo...iza pozornice je ležala u Christrianovim rukama, svugdje je kašljala krv...umirala je dok s druge strane publika viče i fučkaju...Satine je jednu stvar zamolila Christiana dok joj nije otišao zadnji dah...rekla mu je neka napiše njihovu priču, jer će jedino tako zauvijek biti s njom...JEDINA STVAR KOJU ČEŠ IKADA NAUČITI JE DA VOLIŠ, DA BUDEŠ VOLJEN...I DA TI LJUBAV BUDE UZVRAČENA
I wanna do better!!!
A loud silence makes me sad
When the harmony of living is only way to survive
Whispering of wind in the evening makes me mad
Would you ever give me the wings...to the sky...
Maybe my only chance is faith in You
You´re my angel, and my rising sun
You´re my only Saviour
And the only lodger in my mind...
Some people find satisfaction in pessimism
Some people find satisfaction in vices
Some people find satisfaction in patriotism
But I find my satisfaction in FAITH!
Take me to the Garden of Mistakes
I wil repair all I´ve ever done wrong
Take me, show me the way
I will love everyone and forever be strong.
Just give me a chance
Give me a chance to return
I have to release myself from those chains
These chains are tearing me apart...
I WANNA BE A BETTER PERSON I THINK I HAVE THAT RIGHT!
Mrzim te!!!
Pokušavam te shvatiti
Tvoje riječi
...pogled...
Trudim se popraviti nešto
Što ne znam da sam napravila
Pokušavam se nasmijati
...a ne mogu...
...trebaš mi...
Želim te zaboraviti
Tebe
Naše dane
Tajne
Želje
Pokušavam...
Ne mogu
Jer sam jedino tada bila
Iskreno sretna
....mrzim te...
Izbrisano djetinjstvo...
Žudno sam brojala i čekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...
al taj dan nikad došao nije...
ništa nije kao prije...
Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjećanja se ruše,
djetinstvo moje se red za redom
briše...
Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti.
i pričala moru.
Zar je nestala ona toplina,i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...
Zar će otići prijatelji i
one ludosti stare,
pusta školska sjećanja,
biljar i kave...
Zar će izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar će nevažne postati sve one pjesme,
i svi oni tajni poljupci...
Zar će vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje pro razočaranje..
Gdje su one suze koje sam oplakala,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvjek sakrivala...
ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla...
sad daleko...
Samo one koje su te voljele
znaju kako je teško bez tebe...